The school started – to what extent are parents drive their children to school?
https://i.redd.it/7udtof7aixnf1.jpeg
Posted by Desire-path
The school started – to what extent are parents drive their children to school?
https://i.redd.it/7udtof7aixnf1.jpeg
Posted by Desire-path
23 Comments
Budući da do posla prolazim pored dvije osnovne i jedne srednje škole…svi roditelji svu djecu.
Svaki dan prolazim i učenici koji fino s torbom na leđima pješke idu su debela manjina. Doslovno ih ima 10-ak. Prometni kaos ispred škola je nevjerojatan, doslovno kolone u periodu 7.40-8.10
kako koja škola. u blizini mene su dvije škole u koje idu lokalna djeca. stalno ih viđam kako idu pješke.
Od ulaza u zgradu do ulaza u skolu imam 50 metara. Pa, logicno, odem s djetetom do mog novog bemvea, pa odvezem 70 metara, parkiram ga na sva 4 na nogostupu (nekad i na pješačkom, naravno) i dijete istrci van u skolu
Danas će mnogi radije poslati dijete u školu na drugu stranu grada, ali da im je usput autom do posla nego 100m od kuće, ali im nije usput autom.
kme kme
Svi. Sramota je hodati. Što će zli jezici reć?
Niabolje mi je kad vidim da klinci sa taxiem dolaze u skolu
Evo kao netko tko je radio u skolama u manjm mjestima i selima, djeca idu javnim prijevozom. Skoro pa svi. Nemaju izbora.
To + prehrana u pekari, pa se svi čude zašto su klinci pretili.
Vrtić nam je udaljen 300m, ali zato nam je škola udaljena 5km. Već sad znam da neću dijete pustiti pješke u školu (prvih par razreda).
Ne zato što mislim da će biti nesposobno otići na bus i pješačiti do škole dio, nego vidim kako pojedinci voze, a i klinci se često naguravaju na autobusnim stanicama. Ne želim da moje dijete završi pod vozilom (svake godine bar jedno završi u bolnici)
Plus, dok sam išla u osnovnu, jednog dečka iz razreda je motor udario na nogostupu. Mislim da ga nije bilo u školi par mjeseci. Tada niti nije bilo toliko vozila, i radi se o kvartu na samom rubu grada.
Otkako sam postala roditelj imam puno više intruzivnih misli i iracionalnih strahova haha Ne treba mi taj stres.
Krenuo sam u školu u osamdesetima. Ako su nekog starci dovodili u školu zajebavali bismo ga da je retardiran, da treba u specijalnu školu za specijalnu decu. Nikom nije to padalo na pamet. Mislim da bih histerizirao da su moji to samo spomenuli, a kamoli pokušali. Od petog sam išao tramvajem u školu, nisam bio jedini, uvijek i isključivo sam. Kasnije sam se sa starcima znao povesti u srednju ponekad, ako sam imao nešto rano ujutro, a oni kretali na posao kad mi je pasalo. Bilo usput. Ovo danas s dovoženjem autom i dovođenjem za ruku klinaca u školu je proizvodnja debila.
Na selu oko 90% slucajeva. U gradovima vjerujem da ih vise ide pjeske + dio busem, ali opet vjerujem da i tamo barem pola ide s roditeljima
U prevelikoj mjeri. Zivim pored osnovne skole u kvartu i odredeni roditelji voze djecu doslovno 200m od parkinga do ulaza u skolu. Svakodnevno naprave zastoj u ulici, ujutro i popodne/navecer kad dolaze po njih.
Mene je stari prvi dan vozio u skolu u prvom razredu, da mi pokaze put. Drugi dan me pratio autom da vidi hocu li znat doc sam. I vise nikad me u skolu nije odveo, par puta mozda u 12 godina skolovanja.
U litrama.
Meni je fascinantno ova voznja djece u skolu. Mozda cak i shvacam ono, zivis van grada, treba ti bus do skole, pa te roditelji odbace jer je brze i jednostavnije.
Ali u Zagrebu? Em su osnovne skole blizu u kvartu (moja je bila “daleko” od kuce, cijeli kilometar), em imas plocnike svugdje.
Ko klinci u posljeratnim 90ima bi se nasli na zadanim mjestima u zadano vrijeme pa bi isli u skolu zajedno. Kod onih kontejnera pola sata prije skole, pa onda bi pokupili jos par na uglu petnaest minuta prije skole, pa bi onda pokupili jos jednog na sljedecem uglu, i tak nas je islo oko desetak iz razreda. Isto tak doma, samo u obrnutom smjeru…
Bit će dijabetis abecede uskoro kao u priči.
Mene su starci možda sveukupno 20-ak puta vozili u školu kroz cijelu osnovnu i srednju školu, i to najčešće kad nisam imala busa ili bih morala doći prerano s busom i onda čekati skoro sat, sat i pol. Sad vozim pa idem s autom do zapada grada i onda dalje s busom i tramvajem.
Išao sam u školu 12 godina pješke dva kilometra u jednom smjeru, nije mi nikad bio problem. Nismo imali para, ni automobila… da su sjekire padale ja sam pješke išel. 90% djece u razredu je išlo autom a neki su bili bliže nego ja.
Sramotno odgajanje djece koja su nesposobna samostalno preći cestu, a kamoli da su sposobna za išta drugo.
Imao susjede, kcer negdje ’99 godiste. Vozili je u osnovnu i srednju. Daljina do kilometra.
Ja sam svog (prošlogodišnjeg) prvašića vozio iz škole sve dok ga nije prošao strah da će promašiti autobusnu stanici, ili sjesti na krivi bus ili nešto slično. Sad više nejdem po njega.
Ali, u potpunosti razumijem roditelje sa slike. Meni nije uopće stvar količine prometa (kojeg nema malo) nego:
1. Apsolutno nepoštivanje prometnih propisa od strane sudionika prometa, primarno mislim automobila. Voze se kud hod hoće, kojom god brzinom hoće, kad god hoće.
2. Nedostatak adekvatne prometne infrastrukture. Često uopće nema nogostupa, grade se ceste bez plana za nogostup, a još i gore, često prijelazi nisu označeni ni zebrom, a kamoli nekakvim ležećim policajcem, svjetlom ili semaforom.
3. Općenita nekultura stoke što troši kisik i naziva se ljudima. Doživio sam da čovjek čisti dvorište od snijega i baca snijeg na trotoar, tako da moraš sići na kolnik da ga zaobiđeš. Na pitanje zašto to radi “brže se otopi na asfaltu”. Govoriti o nekakvoj kulturi parkiranja uopće nema smisla.
4. Nemoć i bezvoljnost policije da išta poduzme. Kako je moguće da mi se često događa da me ljudi prestižu ispred vrtića (ograničenje 30) preko pune trake sa 80 na sat? Kako je moguće da se ljudi svakodnevno voze jednosmjernom u krivom smjeru? Primjera, svakodnevnih, koliko hoćeš.
Onda ima jedan frend mog prvašića koji bi, da ide busom, morao na povratku kući prvo preći županijsku, relativno prometnu, cestu bez zebre te nakon toga pješačiti jedno kilometar do doma bez pločnika. Nema meni baš puno tu upitnika zašto ga roditelji voze u školu i iz škole
Kad su mi klinci išli u školu kilometar i nešto dalje, išli su pješice. U mom djelu grada / predgrađa je to i normalno. Osim kad je kiša ili nešto.
Sad kad idu 7-8 km dalje, vozim.