The state cannot do anything for religious teachers in schools. This is also how extremists enter schools
https://www.index.hr/vijesti/clanak/vjeroucitelji-i-crkva-mogu-sto-hoce-u-skolama-drzava-im-ne-moze-nista/2736788.aspx
Posted by grenadirmars
18 Comments
*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*
# Sistem nedodirljivosti katoličkih vjeroučitelja u Hrvatskoj izaziva zabrinutost
U Hrvatskoj, katolički vjeroučitelji poput Ivana Pokupeca, koji je širio lažne vijesti o napadu migranta, ostaju nedodirljivi unatoč ozbiljnim optužbama. Pokupec je uzeo slobodnu godinu, ali mu se radno mjesto čuva, dok drugi vjeroučitelji, poput Krešimira Bagarića, šire ekstremne stavove bez posljedica, što ukazuje na sistemske slabosti u nadzoru obrazovnog sustava.
Vatikanski ugovori omogućuju vjeroučiteljima privilegiran status, što otežava njihovo smjenjivanje i nadzor. Odvjetnik Alan Sorić ističe da ovakav sustav onemogućava školama da zapošljavaju najbolje kadrove, dok se država ne odlučuje na reviziju ugovora, čime se održava protuustavno stanje koje šteti učenicima.
*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*
Vatikanski Ugovori nastavljaju darivati…
Škola plaća i daje prostorije. Međutim, ona ne može odabirati kurikulum ni učitelje. Nije li ista ta stavr bila kad je lik na nastavi hvalio zločine u Srebrenici i rekao da bi bilo najbolje da su 1991. ostavili koridore otvorene prema Zagrebu i Rijeci da četnici pobiju one koji ne misle kao on? A da Crkva odabire ekstremiste, pogotovo za sredine koje glasaju lijevo, nije ništa novo.
Crkva i javnost dižu buku oko zdravstvenog odgoja, gdje kurikulum rade profesionalci, odobrava ga Ministarstvo , a provode nastavnici pod nadzorom ravnatelja i u skladu sa kurikulom.
S druge strane ovi imaju državu u državi i bez nadzora djeci predaju o čemu god žele , a muk i tišina od “zaštitnika” djece.
Vjeronauk premjestiti iz škola u crkve pod hitno.
Tekst je klasičan primjer kako od realnog problema napraviš bombastičnu priču s naslovom za klikanje, a usput dosta rastegneš činjenice.
Već naslov „Vjeroučiteljima u školama država ne može ništa. U škole tako ulaze i ekstremisti“ sugerira potpunu nemoć sustava. A onda sam članak priznaje da je Bagarić dobio otkaz i izgubio tužbu protiv škole, dakle škola ga je itekako mogla sankcionirati. Isto tako piše da su im radno-pravna prava ista kao i ostalim zaposlenicima i da ih se može otpustiti po Zakonu o radu. To nije situacija da je država nemoćna; to je situacija da država može, ali sporije i nespretnije nego što bi htjela.
Drugi problem je generalizacija. Tekst realno barata s 3–4 ružna slučaja (Pokupec, vjeroučiteljica kod Medulina, Bagarić, usput se spomene i Miletić), i onda iz toga izvodi opću sliku o vjeroučiteljima kao nedodirljivoj kasti kroz koju u škole ulaze ekstremisti. Nema nikakvog osjećaja razmjera. Pa koliki je udio takvih u odnosu na preko 2000 vjeroučitelja? Kako stoje u usporedbi s drugim predmetima gdje isto ima divljaka i neprofesionalnih nastavnika? Ništa od toga, samo selektivni primjeri koji savršeno sjednu u Indexovu naraciju.
Treće, način na koji se priča o Ugovorima sa Svetom stolicom je prilično jednostran. U tekstu se pretvara kao da je to neka metafizička sudbina zbog koje država ne smije ništa, a onda isti sugovornik kaže: ugovori se mogu revidirati ili raskinuti, sve je stvar političke volje. Dakle, pravi naslov bi bio: „Političke elite već 30 godina ne žele dirati ugovore s Crkvom“, a ne mistično „država ne može ništa“. Ali to već vuče priču prema odgovornosti Vlada i Sabora, a lakše je sve svaliti na Crkvu.
Još jedan detalj. Stalno se ponavlja kako nadzor nad vjeroučiteljima nema država nego Crkva, ali se u istom tekstu kaže da su nakon zapošljavanja radno-pravno izjednačeni s drugima, da vrijede pravilnici, etički kodeksi, mogućnost izvanrednog otkaza itd. I onda se dvostruka struktura (Crkva daje mandat, država potpisuje ugovor) prezentira kao da je to automatski golubarnik za ekstremiste. To je ozbiljna tvrdnja, a nema ni jedne brojke, ni jedne usporedbe, ništa osim par loših primjera.
Na kraju, cijeli tekst je građen kao pseudoreporterski format sa stručnim sugovornikom, ali je zapravo politički pamflet protiv vjeronauka u školama. To je legitiman stav, ali onda ga treba voditi pošteno: reći otvoreno da ti smeta sam koncept konfesionalnog predmeta u javnom obrazovanju i argumentirati za reviziju ili ukidanje Ugovora. Ovako dobiješ tipičan Index: impresivna količina zgražanja, selektivno birani slučajevi, dramatičan naslov i vrlo malo stvarne analize kako sustav stvarno funkcionira i gdje su realne poluge odgovornosti.
Redikuli od roditelja koji puštaju svoju djecu na to
Nemam lijepih riječi za reć. No pitam se što kažu roditelji koji dopuštaju da im djecu popuje lik poput Pokupeca.
Vjeronauku nije mjesto u školi, ali njemu i sličnima je još manje mjesto da se bave djecom.
E ja cekam jos uvijek dan kada ce se pojaviti stranka koja ce potegnuti raskidanje ugovora sa varikanom ili makar njihovu reviziju korekciju nekaj jer ovolika moc crkve nema nikakvog smisla
Sjetim se vjeroučitelja iz srednje koji je bio doslovce šovinist, ismijao sve oko sebe, komentirao curama odjeću, što se smije, a što ne smije nositi.
Sva sreća pa sam se ubrzo prebacio na etiku da ne trpim tog lika.
Indoktrinacija od malih nogu.
Dost ljudi je ovdje za izbacivanje vjeronauka iz škola. Moje osobno mišljenje je da ako će se vjeronauk isključivo predavati djeci u obliku župnog vjeronauka, mora se uvesti stroža kontrola dolaznosti na njega. Dosta djece uopće ne dolazi na župni vjeronauk pa se nakon toga krizmaju i pričeste čisto jer što će selo reć, a ako svečenik odbija krizmati/pričestiti dijete roditelji vrše pritisak na njega. Da nema školskog vjeronauka dosta ekipe bi bili “punopravni krščani”, a nebi imali pojma o vlastitoj religiji.
Ja i žena, cijela oitelj nikada ji u kojem kontekstu nikada nije rekla ni jednu ružnu riječ o gay osobama. Klinac kada neko spomene gay osobu kaže da ih treba spaliti na lomači. Kršćanska ljubav.
Sjetim se svih vjeroučitelja od osnovne do kraja srednje, sve do jednog su mi se činili kao luđaci tada. 30ak godina kasnije vidim ih i znam da su bili luđaci. Što reći klincima danas nemam pojma, moji vršnjaci su već odavno roditelji i drago mi je da se stvorila kritična masa onih koji ne šalju djecu na vjeronauk pa više ne strše jedno ili dvoje djece koji ne idu na vjeronauk.
Nama je vjeroučiteljica, ujedno i časna sestra, u 7. razredu osnovne objasnila kako žene ne mogu biti svećenici jer je bog poslao *sina* da širi njegovu riječ koji je zatim okupio 12 *muškaraca* da čine isto. Zaključila je kako su muškarci tu da propovijedaju, a da žene služe da pomažu muškarcima. 🙂 Bolesno.
Zamislite da netko u Americi u osnovnoj školi propovijeda o tome kako su bijelci tu da šire božju riječ, a crnci su stvoreni da im pomažu i da crnci ne smiju biti svećenici… Ali izgleda da iz nekog razloga prihvaćamo seksizam kao nešto normalno te smatramo da je religijsko pravo biti seksist. Predivno.
Vatikanski ugovori najveće zlo u Hr, tko to ukine trebalo bi mu napravit spomenik na Trgu Bana.
Vjeronauk je prvo mjesto gdje sam učio o seksualnosti. “Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.”, “Ne sagriješi bludno.”, “bludnost”, “uzaludno izbacivanje sjemena” i slično. Tamo od 1. do 3. osnovne. I da (samo)ubojstvo, bludničenje, izopačenost, … su bile stvari o kojima se stalno učilo i slušalo. Naravno poduplano i na crkv. vjero. Časna je stalno pričala o djeci koji su vidjeli slike gole majke u njemačkim časopisima za odrasle pa se bacali sa zidina u provalije i slično. Sve do 4. razreda. Svi su znali da se to djecu uči, nikome nije smetalo.
Ili/i idioti.
Dok sam bila u osnovnoj, jedan frajer je zajebantski pitao na vjeronauku “ako je pakao pod zemljom, a raj na nebu, zašto pokapamo mrtve”
Svaka mrvicu inteligentna osoba rekla bi “pakao i raj su metaforički tam, nisu fakat ispod zemlje i na nebu”
Ali ne. Ta vjeroučiteljica je imala krizu od par minuta, i na kraju frajeru dala dvojku u imenik (jer kao nije davala jedinice). Like bruh tf tebe fakat jedan klinac tako izbacio iz takta??
Ta ista vjeroučiteljica je dubokoumno izjavila, nakon što je vidjela da čitam Twilight, “pazi da ti sumrak ne padne na dušu”