Last week, thirty-three years after the crime, in which eight children of knights died, the trial of two members of the BiH Army, Mensud Keleštura, commander of the 325th Mountain Brigade of the BiH Army, and Hazim Jašarević, commander of the Brigade Artillery Group, began. The crime took place on June 10, 1993. Members of the BiH Army fired a grenade at the children’s playground in Vitez, killing eight children aged 9 to 15.
Keleštur is accused of having ordered the artillery attack on Podgradina, which was inhabited almost exclusively by the civilian population of Croatian nationality, even though he was aware that this attack, carried out during the armistice and in a populated place, could lead to civilian casualties. Jašarević is accused of having executed that order through subordinate members of the Artillery Group and that he also knew that it was not a military objective and that there could be consequences for the civilian population, to which he agreed. Both defendants denied their guilt in court.
Targeted killings of children come from the abyss of the deepest human psychopathology, which can only be committed by monsters and human monsters. However, if there is a gradation of evil, there are worse ones. These are the ones who covered up and relativized this crime all these years, from the Hague Tribunal, the Bosniak military and political elite, to the media that favors them. Information about the knight’s crime, since it is a relatively easy-to-prove war crime, was known to the Prosecutor’s Office more than thirty years ago. Why then did thirty-three years have to pass from the crime to the beginning of the process?
The process that started before the domestic war crimes court does not inspire hope even for fatally delayed justice, if we recall some earlier cases, in which criminals from the Bosniak nation were on the wallpaper, who for the most serious crimes received symbolic sentences in relation to the crimes committed or were acquitted.
https://i.redd.it/hyqjeican7og1.png
Posted by Prestigious_Cod_133
10 Comments
https://preview.redd.it/rz3xuc7oq7og1.jpeg?width=512&format=pjpg&auto=webp&s=3fdcf07a50ca7186771c09d4381c770c89e19bef
Ovo su monstrumi koji su s osmijehom izašli iz sudnice. Šta reći o ovim jedinkama?
Vječni mir svim žrtvama i nadam se da će svi koji su odgovorni za zločin – odgovarati za isti.
Zamolit ću te da u uvodnom tekstu izbrišeš prefiks “muslimanska” ispred Armija BiH.
mržnja, i samo mržnja. to je jedina konstanta naroda u BIH, samo krvoločnost na sve tri strane…….
[removed]
Da se ne ponovi i ne zaboravi. Molim te primi moje saucesce u zalosti, ne i u zlobi.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna neka im svijetli. A obiteljima da nađu mir.
https://avaz.ba/vijesti/bih/360469/vijecnik-kelestura-gadao-gradonacelnika-kasumovica-fasciklom-zasluzio-si-cipelu?amp=1
Zemlja im kosti izbacila kad krepaju, paščad bolesna
Odvratan tekst pun neistine koja ima cilj za pljuvanje drugih, a ne iskazivanje poštovanja prema nedužno stradalim civilima.
Prvo, “primirje”:
Događaj se desio 10. Juna 1993.
Na papiru je primirje, u realnosti skroz druga slika. Evo dešavanja istog dana od strane UZPovaca:
-Snajperisti HVO-a u Novom Travniku ranjavaju borca ARBiH i četverogodišnje bošnjačko dijete
-Iz pravca Busovače ispaljeno je 8 projektila VBR 128 mm na uže gradsko područje Zenice
-U Tolovićima kod Viteza od artiljerijske vatre HVO-a strada bošnjačko dijete
Još jedna stvar bitna za primirje i isti dan jeste član 3. tog primirja, tj slobodan prolazak konvoja radosti iz Splita za Tuzlu. 500 vozila i 2000 civila se uputilo prema Tuzli u pratnji UNPROFORa. Interesantan podatak jeste da je to prvi slučaj od početka rata da je UNPROFOR djelovao i morao ubiti dva pripadnika HVO u cilju zaštite civilnog konvoja.
Sud je uvtrdio:
“Također, u prvostepenoj presudi Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu postoji cijeli jedan odjeljak ‘Konvoj radosti’ koji se u pragrafima od 705 do 715 bavi ovim događajem. Sud je nedvojbeno utvrdio da je konvoj zaustavljen i napadnut 10. juna 1993. te ‘utvrđuje da je gomila koja je zaustavila Konvoj radosti bila pod kontrolom Darija Kordića i pukovnika Blaškića’.”
I istom prilikom 12 vozača je ubijeno, vozila opljačkana i civili fizički maltretirani.
Toliko o tezi primirje.
Dalje, “isključivo civilno mjesto”, je također neistinita teza jer u neposrednoj lokaciji gdje se nalazilo improvizovano igralište nalazila se vojna lokacija odakle su se improvizovani eksplozivi ispaljivali prema Starom Vitezu. Ista je korištena i tog dana.
I za kraj je namjera gađanja igrališta. Naime, tog dana su ispaljene jedan ili dva projektila iz pravca Počulica. Projektili su bili minobacačke granate 120mm. Udaljenost od mjesta Počulica do igrališta je 5km odnosno 4km do Tolovića ( moguće kao još jedno mjesto odakle su ispaljeni projektili ).
Sa udaljenosti od 4km ova vrsta granate granata pada unutar 50 do 100 m od cilja u 50 % slučajeva i oko 90 % unutar 150 do 300 m.
Sa udaljenosti od 5km granata pada unutar 80 do 120 m od cilja u 50 % slučajeva i oko 90 % granata unutar približno 240 do 360 m.
Unutar ~100m od mjesta pada granate se nalazio prethodno spomenuta lokacija odakle se vršilo ispaljivanje eksplozivnih naprava prema Starom Vitezu.
Na kraju krajeva, sudovi će reći svoje, međutim ja ne pišem ovo da opravdavam nekoga niti branim one koji su naredili ili opucali i nadam se da će istina izaći u javnost.
I za kraj, kada se vrši sjećanje na žrtve treba se vršiti sjećanje na žrtve, a ne pisati tekstove sa ciljem pljuvanja i omaložavanja drugih pogotovo ako se pri tome koriste neistinite informacije, jer takvi tekstovi na kraju samo uspiju umanjiti važnost sjećanja na žrtve.
Ne hejtam i ne opravdavam nista i nikog, ali koliko je djece ubijeno od strane hrvata od 1992. do 1995. u BiH… tako da