
A small piece of war history, a letter sent by refugees from Norway in the nineties. No last name, but maybe someone recognizes names or handwriting. I have blurred the names for privacy, but if anyone has any information or wants to know more, please contact me in pm.
https://i.redd.it/yaf4efqs8o0g1.jpeg
Posted by rilegazda18

13 Comments
Kome su slali ovo pismo i otkud tebi to pismo? 🙂
Nadam se da su svi akteri zivi I zdravi
Pismo je tako je dirljivo i tužno, a u isto vrijeme tako optimistično zvuči pisac… Samo se nadam da su svi ljudi za koje pita dobro. </3 Hvala svima koji su nam donijeli mir.
Zaboravio sam objaviti drugu stranu pisma, tamo piše kako su djedovoj porodici poslali 100 DM (pretpostavljam 100 Deutsch Maraka) kao znak zahvalnosti i pozdravljaju cijelu porodicu i komšije.
E…Manjaca sunce ti…sjecam se samo kroz pricu i ponavljanje, da smo bili prva razmjena (koja je prezivjela jel), ove ispred nas su opljackali, pustili da idu pjesice. Zato mama nije nosila ni nakit ni nista, samo jednu torbu koja je i poslije toga prezivjela dosta toga. Bili par dana u Travniku. Mozda mi se bolje i ne prisjecati
Trazi po FB grupama
Moja bi ti sugestija bila većina naših je u 3-4 grada sveukupno gore, pogotovo ta ekipa što je u ratu izbjegla, kontaktiraj tamošnje bošnjačke džemate sa slikama, oni će ih poznati i povezati vas 🙂
Podijeli na FB grupi koje su vezane za Bosance u Norveškoj. A i ima jedna jako organizovana zajednica bosanaca u Norveškoj ali ne mogu se sjetiti kako se zove. Može se to naći nakon malo guglanja.
I najbitnije, podijeli s nama na Redditu ako budeš došao u kontakt sa njima u Norveškoj, jer je zanimljiva priča.
Kaze odputovali DALEKO u Norvesku, a htjeli negdje blize u Austriju. Ja ovo citam iz Amerike :)…
Pokušaj kontaktirati Kozarac.ba i pitaj jel mogu staviti na svoju stranicu. Vjerujem da bi bili voljni to napraviti i da bi autoru bilo drago vidjeti pismo.
Tvoj did je COVJEK za razliku od ovih sto su imali logor

Vidiš ti to, Bošnjaci muslimani izbjegli kod hrvatskog “agresora”. Čudno.
Ne znam nikoga od tih ljudi, suze na oči krenu kad čitaš ta pisma. Svaka porodica u BiH ima takve priče skoro. Nijedna lijepa nije.